Za Kukicu piše Valerija – Čudesna petlja,

Ima dve godine kako prikupljam podatke o materijalima koje koristim za izradu rukotvorina jer toliko postoji moja radnja. Prosto me interesuju vrste, kvalitet, svojstva. Dok sam hrčku oduzimala posao 😊, setila sam se dragocenog predmeta iz osnovne škole – „domaćinstvo“ – i našeg  kikotanja na tim časovima zbog „smešnih“ lekcija. Spominjem ovaj predmet jer se kao kroz maglu sećam neke tabele o vrstama i sastavu materijala, održavanju, bojenju, krojenju… ✂

A kad sam 2016, na početku nove radne i životne etape, odlučila da što više koristim prirodne sirovine, jasno mi je bilo da ću opet „u klupu“ kako bih bila informisana i na najbolji način upotrebila prediva. Traži, listaj, gledaj… I ne samo internet, dragoceni podaci čuče u bibliotekama. 📚

Zato zbirku korisnih podataka delim sa vama, verujući da će bar početnicima u ovom poslu  poslužiti. I samo da napomenem: niti ovo treba shvatiti kao bunt, niti započinjem borbu protiv bilo koga. Držim do toga da sve lako dostupne informacije iskoristim kako bih slobodno živela i stvarala.

Vraćam se na početak od pre dve godine kad sam odlučila: lan i pamuk za leto –  oduševljena sam podacima o bambusovim vlaknu, ali o tome drugi put – a za zimu vuna, vunica. Svila – uvek. Kako sam nailazila na razne manje poznate termine, tražila sam objašnjenja a o vrstama i poreklu vlakana našla sajt www.tekigvel.rs. (Preporucujem da procitate navedene linkove.) Za ovu priliku ukratko ću navesti zašto sam počela da ludujem za lanom i pamukom. Nazvala sam ih  Čuvari zdravlja! I to, verujte, s razlogom!

Dakle, prihvatanjem saznanja o  lekovitosti ulja od lana ili semenki lana koje dodate pecivima ili prosto samlevene, povremenom konzumacijom, doprinose jačanju imuniteta ( Cudesne semenke zdravlja )

 (pamuk još nisam probala, ali ko zna 🙄), upitala sam se a zašto ne bih kupovala lanene niti za heklanje i štrikanje ili laneno platno za garderobu?

I zaista podaci o lanenoj tkanini treba da zavrede svačiju pažnju jer lan:
  • Upija vlagu, višak toplote reguliše, brzo se suši, ventilira kožu
  • Higijena obezbeđena jer se bakterije i gljivice ne zadržavaju
  • Pošto se tkanina manje prlja potrebno je manje trošiti na održavanje.

Meni dovoljno!

Ipak treba još znati da: tokom višegodišnjeg održavanja laneno platno ume da pobeli, zato bojeni lan ne treba sušiti na suncu; pre upotrebe bilo koje tehnike treba ga oprati u hladnoj vodi jer se skuplja, a kasnije je dovoljna mlaka voda;  više se gužva od drugih materijala pa je potrebno dobro ga opeglati dok je malkice vlažno (što me često mrzi). I nije tako mekano kako su nas ubedili da treba da nosimo. Pa i pored toga, o dobrobiti nošenja lanenog platna, piše se. (Predlazem da pročitate o ovoj divnoj tkanini)

 

Tu, začas, da se vratim u istoriju: nije prostor Balkana poznat po izreci  Trla baba lan, da joj prođe dan, ali jeste bio čuven po umeću tkalja i ukrašavanju otkanog. I tako vekovima. O postojanosti, znači kvalitetu, govore svima dobro poznati nalazi da su mumije opstale zahvaljujući i lanenom platnu – čime nisam toliko impresionirana koliko jesam otkrićem da su u Gruziji u jednoj pećini našli vlakna lana stara trideset hiljada godina! 😮

Danas se za vez nudi platno od lana a niko nam ne govori da umesto vezenih stoljnjaka kojima se divimo – za dobrobit organizma treba da nosimo laneno platno. U slovenskom svetu, van naših granica, neke države uporno održavaju svest o korišćenju lanenog platna za posteljinu i opremu za bebe! Našla sam link koji preporučuje nosiljke za bebe, a među njima na prvom mestu lanene marame.

Pamuk ima sličnu priču, danas je poznatiji i popularnijii, više se koristi od lana i po nekim svojstvima se naravno razlikuje od njega:

  • Pogodan je za sve tipove kože i nisu zabeleženi slučajevi alergije na tu tkaninu
  • U njemu koža diše, prirodno reguliše temperaturu, ne sakuplja statički elektricitet
  • Dobro upija vlagu, a prilikom pranja vlakna za 10-15% postaju jača
  • Od donjeg veša do kišnih mantila – sve se proizvodi od pamuka

I ovim sam bila zadovoljna!

Ipak, održavanje zavisi od vrste pamuka, ali se uglavnom svodi na isto: dozvoljeno pranje na višim temperaturama i poželjno peglanje. Ovde treba voditi računa o oznakama vrste pamuka. U jednom trenutku je nazvan „belim zlatom“ ali je više nego izvesno da nije toliko postojan kao lan.

Sve te činjenice su me navele da dodam: poštovanje, ulaganje i trud. Za prvo, shvatili ste već da poštujem tradiciju i njene mudrosti. Ulaganje je uvek sporna stvar. Našla sam lan po ceni od 4 do 6 evra/m (valjda se ovako lakše razumemo kad napišem u evrima), širine od 140 do 160 cm, naravno, uvozni. A što se truda tiče, planiram da od lanenog platna sašijem ponešto i ukrasim (čitaj ukrasim vezom), pa ponudim tržištu.

Tako je prevagnuo stav da prednost dam kvalitetu jer moja sloboda izbora nema cenu!

Zato što mi je još „živ“ i leti ga rado nosim laneni prsluk (na fotki levo, beli) dakle platno je otkano pre pola veka a sašila sam ga pre tri decenije 👏 – zato verujem! Isto tako verujem da ima onih koji slično razmišljaju jer im je kvalitet na prvom mestu i da ima onih koji su dovoljno hrabri da stara iskustva pretvore u nova.

Ako me pitate i šta dalje, reći ću vam da i dalje „sedim u klupi“ i neizmerno se radujem novim planovima i proizvodima iz moje rukodelnice – kvalitetnim i unikatnim.

P.S.

Tog dana kad sam započela ovaj članak našla sam divan, ručno tkani lan.

U danu kad sam završila članak čula sam da je mlada Slovenka Vita Ivičič prošle godine na milanskom sajmu konkurisala i među 6.000 kandidata (!) pobedila u kategoriji inovativnosti jer je u svojoj modnoj liniji upotrebila ručno tkani lan!

Pozdrav, Valerija – Čudesna petlja

Izvori: Wikipedia, Biblioteka Matice srpske, navedeni linkovi

(0)

Predstavljamo Vam intervju sa Valerijom Đurković, kreativcem iz Novog Sada koja ima svoj brend Čudesna Petlja. Ova rođena Novosađanka je, kako kaže, zaljubljena u svoj grad, a volontirala je i na izradi Enciklopedije ovog grada. U intervjuu koji slijedi saznajte kako je Valerija počela sa izradom rukotvorina, zašto se bavi ručnim radom, kako postati dio njenog čudesnog svijeta i kakve savjete ima za one koji žele da počnu da se bave izradom rukotvorina.

  • Kada ste počeli da se bavite izradom rukotvorina i otkud ideja za tim?

Prvo sam naučila vez, zatim heklanje, posle toga štrikanje, a samostalno i šivenje. Sve to se dešavalo dok sam bila devojčica, a baka je bila moj glavni, vrsni učitelj jer je sve tehnike rukotvorina naučila u školi za devojčice u Novom Sadu. U to vreme kad je mene podučavala nije bilo „u modi”, ne samo da se izrađuju, već ni da se nose rukom naheklani ili naštrikani odevni predmeti. Mi smo ipak stvarale zajedno i to što smo radile smo, ili koristile, ili nosile. Nekoliko mojih drugarica je volelo to što sam radila, pa sam mnogima štrikala, ili šila tokom tog perioda. Ljudi su se radovali i kad bi dobili izvezeni milje povodom nekog praznika!

Profesionalno, što znači da sam registrovala radnju za izradu pletenihi kukičanih materijala, počela sam prošle godine, a potom konkurisala i dobila sertifikat „Otvorena šaka“, što znači potvrdu da su proizvodi ručno izrađeni. Sertifikat namerno pominjem zato što je to vrsta diplome ili dokaza za umeće, koje nemaju mnogi umešni kreativci, ali dodaje vrednost više mojim proizvodima.

  • Da li je ovo Vaš primarni posao ili riječ o hobiju kojim spajate lijepo i korisno?

Hobi je prerastao u posao, na moje najveće zadovoljstvo. Jer raditi ono što voliš znači da ne moraš da radiš u klasičnom smislu već stvaraš, a uživaš, ili se igraš dok stvaraš!

  • Šta Vaš vez, odnosno tu petlju, čini čudesnom?

Svaki proizvod je unikat i pažljivo odabrani materijal – uglavnom prirodni, ako govorimo komercijalnim jezikom. I zlatovez koji je posebna inspiracija.

Ako govorimo o subjektivnom osećanju to je jedino ljubav. Ljubav prema izradi, kreaciji, kombinaciji materijala, tehnika, motiva. Čudesan je svet zanatstva uopšte. Zanat je umeće koje traži, naravno, znanje, ali pored toga strpljenje, inspiraciju, motiv… da se sve poveže u jedan proizvod. Ništa se ne odvija ni brzo ni jednostavno. U svakoj petlji je želja da nastane jedna nova vrednost koja će nekome ili nečemu da služi.

Uz to, moja orijentacija je da koristim 100 odsto prirodne sirovine ili mešavinu pamuka, vune, bambusa, kao i da „proizvodim“ neke delove odeće koji su pomalo zaboravljeni. Takođe, volim da izrađujem ukrasne predmete povodom Božića i Uskrsa. Uz izrađeni proizvod nudim i priču o motivu, ili materijalu koji sam koristila zato što smo zaboravili dobrobit prirodnih materijala.

Posebnost moje ponude čini ponuda zimskih ženskih šešira i šalova koje isključivo heklam prstima, bez kukice, od neobičnog materijala – upredene, već oštrikane niti. I još jedna činjenica: sve što uradim je unikat, nema istog šešira ili šala.

  • Vidimo da u ponudi imate lijepih ukrasa urađenih od konca, ali i neke, da tako kažemo malo zaboravljene djelove zimske opreme – ručno pletene rukavice i kape. Recite nam da li razmišljate o širenju ponude?

Moja ponuda je otvorena za sve što se može od konca ili vunice uraditi, ako ste mislili na džempere, kapute, haljine, a vrsta proizvoda koju izrađujem unapred, bez porudžbine, uglavnom inspirisana materijalima ili tehnikama namenjena je onima koji te delove garderobe nose i onima koji cene ručnu izradu.

  • Da li, osim zimskog, u ponudi imate i ljetnji, odnosno aksesoar za toplije dane?

Naravno, tu su letnje marame, končane tunike ili bluze, čak i letnji šeširi koje izrađujem od pamuka ili bambusove niti.

  • Ono što je takođe uočljivo je da radite ženski aksesoar. Da li i tu možemo očekivati neke novitete u budućnosti?

Planiram da letnju ponudu proširim vezenim platnenim tašnama, a oblik, motiv i boje još planiram.Na taj način bih povezala nekoliko tehnika ručnog rada što nagoveštava zabavu i dosta rada. Želja je opet vezana za moje lične stavove –zar nije prirodnije da kupljeni hleb iz prodavnice ponesemo u platnenim torbama, a ne kesama od plastike? Torbe su bitan ženski detalj, ali ne treba zaboraviti na kvalitet.

  • Odlika svih kreativaca je posebno uživaje u radu, bez obzira na materijalnu dobit. Recite nam u kolikoj mjeri Vam predstavlja zadovoljstvo da dijelite rukotvorine urađene Vašom „čudesnom petljom“? Da li i onaj ko posjeduje neki dio Vašeg aksesoara i sam postaje dio Vašeg „čudesnog svijeta“?

Mislim da su to povezane stvari. Napomenula sam da uz proizvode nudim priču. Svaku priliku iskoristim da naglasim zašto je važno da znamo šta nosimo. Tako su sa jedne strane oni koji dolaze i poručuju nešto – a kad sam u prilici onda sugerišem, a s druge strane su oni koje darujem. Prošle godine sam počela i nastavljam praksu poklanjanja u dobrotvorne svrhe. Postoji još jedan deo koji se zove poklanjanje znanja – a on je najlepši jer nam širi zajednicu rukotvoraca.

  • Koliko je interesovanje za Vašim proizvodima i da li su žene Vaši jedini klijenti? Pitam jer me interesuje, da li među klijentima ima gospode koja prepoznaje taj čudesni vez i svoje dame iznenadi nekom maramom, šalom ili ukrasom?

Do sada sam imala priliku da samo jednom sugerišem kupcu – muškarcu koji je birao poklon za svoju koleginicu. Ali to je bilo prilikom mog javnog nastupa, putem društvenih mreža mi nijedan muškarac nije poručio. Moja ponuda je isključivo vezana za društvene mreže, pošto nigde ne izlažem niti se moji proizvodi mogu naći u prodavnici.

  • Imate li savjet za naše čitaoce koji žele da počnu da se bave nekim sličnim poslom, odnosno izradom rukotvorina?

Ako ste očekivali odgovor sa „da“, moram vas razočarati. Savet nemam!

Rukotvorine se jednostavno vole i onaj ko ih voli taj, ili radi, ili ih kupuje zato što ih ceni. A onaj ko ih izrađuje zna šta mu je činiti: biti strpljiv, uporan i stalno učiti.

Vrlo važno je znati da se zanatlija ne postaje preko noći niti njegov proizvod nastaje preko noći, pa u skladu sa tim ni zarada se ne meri milionima. Zato ostaje pitanje: Šta želite?

Moj izbor je čudesno bogatstvo duše.

 

POSJETITE ČUDESNU PETLJU

(0)

Facebook    Instagram    Pinterest    Google +    LinkedIn 

Zovem se Valerija, rođena sam u Novom Sadu gde i dalje živim i radim.

Iako volim prirodu ali podjednako i velike i male sredine, moj izbor je ipak ostao moj grad.

POSJETI DUĆAN ČUDESNA PETLJA – CHARMING TOUCH

 

U njemu mogu da se pružim od ravnice do “planice”, da vozim bajs, idem na plažu, lutam po Fruškoj i berem lekovito ili jestivo bilje, posećujem svetinje.

 

Sve ovo ne pričam bez razloga jer sam, pored osnovnog zanimanja, imala privilegiju da volontirajući pišem istoriju Novog Sada. E, da, da li znate da moj grad ima svoju Enciklopediju i to je jedan od poslova na kojima sam radila i zbog kojeg sam ponosna.

 

 

 

Čudesna petlja – Charming Touch

Posjetite Dućan

Moj radni prostor

Drugi je upravo ovaj – Rukodelnica Čudesna petlja. Pletem-štrikam, kukičam-heklam, vezem. Otvorena ne tako davno, 2016. Čudesna petlja se izdvojila jer radim zaboravljene delove ženske garderobe: lizeze, rukavice bez prstiju, šešire… one delove koji naglašavaju ženstvenost – davno zaboravljenu kategoriju. Volim da radim i ukrase, neobične, one koje domu daju toplinu!

Akcija, koju sam prošle godine pokrenula putem facebooka – Podržimo rukotvorce kad dolaze praznici, naišla je fantastičan odziv. I dalje nastavljam s “tihom borbom” da se ručni rad više ceni, da se koriste domaći materijali, da se radi s prirodnim materijalima…

 

 

Ali o tome možemo više razgovarati i deliti mišljenja.

Moj svet je čudesan, volim da delim znanje i iskustvo, zato me možete kontaktirati na mejl

valerija.djurkovic@gmail.com

Posjeti Čudesnu petlju na društvenim mrežama

Facebook    Instagram    Pinterest    Google +    LinkedIn 

cudesna petlja

 

(0)