Категорија: Intervju

In Intervju
Posted

Predstavljamo vam vrlo zanimljiv razgovor koji smo vodili sa arhitekticom Anom Tošić Jokić koja se bavi restilizovanjem starog i izradom novog namještaja u retro stilu. Njen studio Retro namještaj Ana prepoznatljiv je po izradi retro namještaja u novom dizajnu, sa kvalitetnim mebl štofovima. U intervjuu koji slijedi pročitajte otkud ideja za otvaranjem studija, gdje godpođa Ana nalazi inspiraciju, kako kombinacija retro i savremene estetike pronalazi put do kupaca i kako kupci reaguju na potpuno nove ideje na ovom tržišu.

Da li se Studio Ana bavi samo restilizovanjem starog namještaja, ili u radionici izrađujete i nove komade namještaja? Šta sve izrađujete u svom studiju?

Da, pored redizajna starih komada, bavimo se i izradom novih komada kao što su razni stilski i moderni  taburei,  garniture od parene bukovine i slično.

Otkud Vi uopšte u ovom poslu? Da li je to neka veza arhitektura-enterijer s obzirom da ste Vi arhitekta, ili je riječ  o nečem potpuno nevezanom za arhitekturu?

Naravno da postoji veza arhitektura-enterijer, uvek sam se interesovala i za tu oblast i imala prilike da radim i na tom polju, ali trenutno se profesionalno bavim urbanim planiranjem. Redizajn nameštaja je došao kao jedan prelijep hobi posao koji me potpuno ispunjava i daje mi slobodu potpune i neograničene mašte i kreativnosti.

Prvi pogled na stari namještaj kojem ste Vi vratili “dušu” ostavlja utisak potpuno nove estetike koja je, iako je riječ o starom namještaju, kombinacija retro i savremenog? Gdje nalazite inspiraciju za rad?

Iskombinovati retro i savremeni dizajn je nevjerovatan izazov, niste nikad sigurni da će to ispasti kako treba i kako će klijenti reagovati na moje ideje, koje u suštini menjaju pogled na dizajn, radi se o potpuno novim idejama za naše prostore. Neki komentari su bili da je ovo vrlo hrabro i smelo, jer menjate suštinu jednog antikvitetskog komada. Ja volim da zadržim i nešto starog u tim komadima, ali volim i da se poigram sa maštom.

Koliko rada, vremena i znanja zahtijeva restauracija starog namještaja? Da li uopšte postoji cijena kojom se može nadomjestiti sav uloženi trud i materijal koji na koncu dovodi do novog/starog proizvoda?

Puno truda, vremena i znanja je potrebno, to smo najbolje osetili na samom početku stvaranja. Kako kažu svaki početak je težak, mora puno da se uči, čita i konsultuje sa ljudima koji možda imaju i više informacija od vas, ali s obzirom da uživam dok stvaram i kada vidite na kraju svoj rezultat, onda kažete sebi da je vredelo tog truda.

S obzirom da je retro stil godinama vodeći  trend u svim sferama proizvodnje – od mode, preko namještaja, do dizajna – koliko se stari namještaj traži i kolika je potražnja za Vašim proizvodima na tržištu?

Mi smo u Crnoj Gori specifični što se ovoga tiče, malo ljudi ima znanja i stila da ovo prepozna. Mi po tom pitanju kasnimo, mislim da tek dolazi taj trend i da smo i mi svojim radom donekle zaslužni da edukujemo ljude. Naša očekivanja su usmerena na sektor turizma: mali restorani, konobe, hosteli, pansioni… Mislim da će oni prepoznati ovo kao interesantno za unapređenje njihove vizualne ponude, kao što je to slučaj sa većim turističkim nacijama. U Turskoj, Španiji… nemate manji lokal ili hotel koji nema nešto od retro komada pored recepcije, u holu hotela i slično.

 

POSJETITE RETRO NAMJEŠTAJ ANA SHOP

 

Koje materijale koristite pri restauraciji? Ovo pitam takođe zbog trendova korišćenja ekoloških proizvoda?

Samim tim što se rad o reciklaži starih komada, pitanje ekologije je nesumljivo, pa koristimo uglavnom boje i lakove na vodenoj bazi.

Vi ste arhitekta, a arhitektura je na taknoj liniji razdvajanja od umjetnosti. Koliko je vaš rad umjetnički, a koliko zanatlijski? Koliko u toj kombinaciji učestvuje umješnost, a koliko umjetnost?

Mislim da je u pitanju tanka linija razdvajanja-kombinacija obe stvari. Doduše iz jednih lokalnih novina su nam tražili novac da bi objavili tekst o mom radu, aludirajući da je moj rad čista komercijala i da nema veze sa umetnošću, ali ja se svakako ne bih složila sa njima.

Imate  i odličan sajt, što će reći i da shvatate sve prednosti digitalnog marketinga? Ovo pitam jer me interesuje, iako je o tome još rano govoriti, da li Dućan na Kukici vidite kao prostor koji će Vam pomoći da se približite kupcima? Koji dojam Kukica ostavlja na Vas?

Web marketing je nama omogućio veliki benefit, prvenstveno vidljivost kod mnogih ljudi i mogućnost starta same prodaje bez većih startnih ulaganja kada vam to puno znači.

Od Dućana na Kukici očekujemo puno, naročito kada je u pitanju vidljivost u regionu i mogućnost komunikacije sa eventualnim novim klijentima. Po meni je sada vrlo bitno da se omogući način plaćanja preko vaše platforme jer bi to pomoglo kreativcima i ubrzalo-pospešilo čitav ovaj projekat.

Za kraj, kao i svim kreativcima sa kojiima smo razgovarali ostavljamo prostor za Vašu poruku i savjet kreativcima, ali i ostalim čitaocima Kukice.

Moj savjet glasi: da bi se bavili privatnim poslom potrebno je da vjerujete u sebe i budete nevjerovatno hrabri, komunikativni i puni volje i želje za učenjem. Morate biti i otvoreni za saradnju sa drugim kreativcima i uvezivati se međusobno jer svi prolazimo kroz sličnu priču i probleme.

Na žalost mnogi kreativni ljudi nemaju osećaj za komercijalom i biznisom, što je opet usko vezano ako želite da se i ole bavite samoodrživim poslom od kojeg možete da živite.

 

POSJETITE RETRO NAMJEŠTAJ ANA SHOP

(0)

In Intervju
Posted

Ukoliko vas zanima kako izgleda rad sa polimernom glinom, koji su materijali potrebni i koji su procesi rada intervju sa Azrom Jusufbegović, tuzlanskom kreatorkom i rukotvorcem odličan je način da se uputite u tajne ovog umjetničkog zanata. Osim toga, u našem razgovoru sa Azrom, koji vam ovdje predstavljamo, saznajte nešto više o njenim perlicama, narukvicama, privjescima, ogrlicama, broševima i ostalim ukrasima koje izrađuje od polimerne gline. Pročitajte i gdje nalazi inspiraciju, kako ona vidi Kukicu i njene prednosti u odnosu na Etsy, kao i Azrine savjete za one koji se bave zanatom i izradom umjetnina.

Koje materijale obično koristite pri izradi svojih rukotvorina?

Za izradu svojih figurica, narukvica, ogrlica, slika koristim uglavnom polimernu glinu, a u zavisnosti od toga šta trenutno radim dodajem metalne elemente kao štu su razne kopče, alkice, lančići, perlice… pa čak i neku interesantnu dugmad, ili bilo šta što mi u tom momentu padne na pamet da bi moglo dati neki fini efekat.  Kada se radi sa glinom mašti nema kraja.

Svaki predmet i prije i poslije pečenja se može još doraditi akrilnim bojama, raznim zlatnim, srebrenim ili pastama u boji. Pa se čak mogu koristit i sjenila za oči za postizanje nekih efekata. A od alta za rad, pored standardnih, tj. karakterističnih za rad sa glinom kao što su pasta mašina, valjci, extruder, specijalni noževi-skalpeli…. mogu poslužiti i neke stvari iz domačinsta: čačkalice, razni poklopčići od kutijica, rende za utiskivanje reljefa….  Moj radni prostor je kutak u dnevnoj sobi u kojem su kutije u koje skupljam sve na šta naiđem, nikad se ne zna šta mi može zatrebati.

Koliko su ti materijali teški za rad? Pretpostavljamo da je potrebno vremena, vještine i talenta za izradu jednog komada nakita. Kako ste otkrili da nosite u sebi kreatora-umjetnika?

Stvarno je potrebno dosta vremena da se izrade, recimo perle za neku ogrlicu. Pogotovo ako nisu jednobojne već želim da na njima bude i neki  dezen. Prvi korak je da polimernu glinu dobro „pripremim“ za izradu, a to znači gnječiti je dok ne omekša da se rukom i drugim alatima može fino oblikovati. I to važi za svaku boju koju koristim. Ako pravim neki uzorak od recimo četiri boje, to znači da moram četiri komada gline dobro izgnječiti i pripremiti, jer glina ako nije dobro pripremljena nakon pečenja ne dobiva željenu čvrstoću i može doći do pucanja.

Kombinovanjem tako pripremljene gline raznih boja izradim „štap“ od gline sa željenim dezenom koji onda režem specijalnim noževima (tanki kao skalpel) i stavljam na prethodno pripremnjene kuglice od gline i valjanjem između dlanova ti motivi se stope sa kuglicom i tako nastane samo jedna „perla“. A kada pravite ogrlicu treba vam malo više od jedne perle. Tako da za to stvarno treba vremena.

Ali  polimerna glina je tako divan medij za rad. Kada jednom napravite taj „štap“ sa uzorkom možeta ga valjanjem na podlozi produžiti i time se uzorak smanjuje, ali izgled uzorka ostaje nepromijenjen. Dobijete isti cvijet npr., samo malo ili mnogo manji, zavisi koliko tanjite štap.  Najtužnije mi je što, kada neko vidi završenu ogrlicu, pita kako sam uspjela nacrtati na svakoj perli isti cvijet, a iza njega leži toliki trud 🙂 . A ovo je samo jedna od tehnika koja se koristi u radu sa glinom. Ona stvarno pruža bezgranične mogućnosti, pa je u radu sa glinom samo mašta granica. Obzirom da radim u firmi, ovim se mogu baviti samo u svom slobodnom vremenu, što mi je jako žao.

štap sa cvjetnim uzorkom

Kako sam otkrila da u sebi nosim kreatora umjetnika? Nemam pojma. Još od malih nogu sam volila crtkarati. Ulaskom Barbika u moj život počela sam i sa šivanjem i pletenjem odjeće za Barbike, a onda i sa crtanjem modela. Maštala sam da postanem modni kreator, ali znate kako je bilo u ono doba (1970.-tih), kaže mama „u umjetnosti nema hljeba“ i ja odoh studirati ekonomiju. Što mi i nije žao. Volim svoj posao, a i talenat je poprilično skroman, pa kao umjetnik baš i ne bih daleko dogurala, ali je sasvim dovoljan da uživam u ovome kao hobiju.

Tako da ne bih baš to definisala kao „umjetnost“ šta sam radila, ali uvjek sam nešto pravila rukama, krpene lutke djeci (velike kao oni), ukrase za dječju sobu, šila i plela djeci i sebi, radila marame i slike na svili, a onda sam otkrila polimernu glinu i naprosto se zaljubila u nju. Čak mi dozvoljava da se vratim i svojoj prvoj ljubavi – modelima, pa su mnogi predmeti koje pravim sa likom dama.

Gdje nalazite inspiraciju? Reklo bi se da Vam je, s obzirom na oblik i boje ukrasa, priroda najveća inspiracija.

Naravno da se inspiracija uvijek može naći u prirodi, ali ideje uglavnom samo „bljesnu“ kada ugledam neku igru boja na bilo čemu. U izlogu kada ugledam neki odjevni predmet koji mi se dopada, odmah pomislim kakva ogrlica, narukvica ili broš bi se moglo uz to kombinovati. Dešavalo mi se čak i da na nekom poslovnom sastanku, grafikoni na nekoj prezentaciji mi daju inspiraciju za neki privjesak ili neku tehniku kako napraviti interesantnu, nestandardnu kopču od gline, pa umjesto da pratim izlaganje, ja okrenem drugi list i skiciram. Zabušavam na poslu ko’ školarac :).

Naravno, lagala bih kada bih rekla da mi radovi drugih nisu inspiracija. Toliko ima genijalnih umjetnika koji rade sa polimernom glinom da mogu provesti sate samo gledajući njihove radove i tutorijale. Ima toliko nevjerovatnih tehnika da gorim od želje da ih isprobam. Desi se i da počnem da radim nešto što sam prethodno skicirala, a onda kombinacije boja, način na koji se glina različitih boja pomješa, odvede me u skroz drugom pravcu  i krajnji rezultat je nešto popuno različito od onoga šta sam planirala.

AZRA’S CLAY WORLD SHOP

 

Ko su Vaše mušterije, da li Vaše ukrase više kupuju dame, ili pak muškarci koji žele da iznenade voljenu osobu?

Moje radove uglavnom uzimaju dame. Obzirom da pored nakita volim raditi i figurice od gline, dešavalo mi se da bake naruče za svoje unuke figurice nekih likova iz crtanih filmova kao što je Spužva Bob, Mini Maus, Hallo Kitty, Pokemon i sl. Također radim po narudžbi i figurice ili broševe sa „likom“ njihovog kućnog ljubimca. Mada moram  iskreno reći da do sada i nisam baš ulagala mnogo napora na polju prodaje. Nemam puno vremena da bih se tom djelu ozbiljnije posvetila. Danas na tržištu postoji ogromna ponuda bižuterije i industrijski radjenog nakita vrlo pristupačnih cijena, tako da nije ni lako probiti se sa ručnim radom koji je onome ko ga kupuje skup, a onome ko ga pravi pokrije uglavnom samo uloženi materijal.

Većinu stvari koje sam radila uglavnom sam poklanjala prijateljicama i rodbini. Naravno, bude upita i od drugih i nešto i prodam, ali kao što sam rekla, nisam ulagala puno energije u pronalaženju puta do kupaca. Koliko sam uspjela do sada vidjeti, KUKICA ulaže ogromne napore da promoviše svoje članove i da ih približi, kako jedne drugima tako i potencijalnim kupcima. Pristup koji KUKICA ima prema svojim članovima je stvarno hvale vrijedan.

Da li prodajete i van Bosne i Hercegovine?

Do sada su moji kupci samo iz Bosne i Hercegovine. Nadam se da će mi prodavnica na Kukica.com pomoći da doprem  do publike i van granica BiH. Namjerno kažem „publika“, jer volim pokazati šta sam napravila i drago mi je kada vidim da se to  nekome drugome i  dopada, a ne samo meni 🙂 . Ako se to „dopadanje“ pretvori i u narudžbu, utoliko bolje.

Godinama imate nalog na ETSY-ju, a gotovo od početka ste i na Kukici. Možte li uporediti ove dvije platforme i navesti eventualne prednosti ili mane?

Kada sam prije par godina otvorila na FB svoju stranicu Made by A, jedan prijatelj mi je preporučio da otvorim prodavnicu na Etsy. Tada sam to učinila, ali više sa željom da vidim da li neko uopće posjećuje  prodavnicu i da skupljam „lajkove“. Bilo mi je drago da neko doda neki od mojih radova u „favorite“.  Ali Etsy je stvarno ogroman i nude sve i svašta po cijelom svijetu. Imaju instrumente koje možete koristiti da promovišete prodavnicu, ali mi je to sve malo prekomplikovano. Nikada nisam sigurna da mi, ako nešto slučajno „kliknem“ neće biti ispostavljen račun za to. A, kao što sam već rekla, imam malo vremena da se posvetim čitanju raznih pravila, uputstava i sl.

Kukica mi je mnogo bliža iz više razloga. Kao prvo, to je platforma koja okuplja ljude sa našeg geografskog područja, pa je i put od nas do eventualnog kupca kraći i lakši. Ono što je najvažnije je da Kukica ima direktan kontakt sa svojim članovima i kada se obratim Kukici za pomoć, obratim se nekome sa imenom i prezimenom , a ne dobijem neki generički elektronski odgovor sa obaveznom rečenicom na kraju „nadamo se da smo uspjeli odgovoriti na vaše pitanje, ako ne obratite se na ……..“ pa tako u krug.  Od srca želim Kukici da napreduje i da se razvija, ali Vas molim da nikada ne izgubite taj lični pristup koji doprinosi da se osjećamo kao član kolektiva.  Kombinacija platforme i FB stranice Kukica Zajednica  pruža nam daleko veće mogućnosti da pokažemo šta radimo, na ćemu vam se iskreno zahvaljujem.

Na kraju ostavljamo prostor za Vašu poruku ili savjet članovima Kukice i čitaocima našeg Bloga.

Svi oni koji su postali članovi Kukice sigurno su to postali iz istih razloga kao i ja. Svi volimo ono šta radimo. A to je najvažnije. Fino je komercijalizovati rezultate svoga rada, ali važnije od toga  je pronaći način da ispuniš sebe, da se izgubimo u svom svjetu heklanja, pletenja, slikanja,… Najvažnije je ne odustajati od onoga što volimo.

Danas ima toliko talentovanih i vrijednih mladih ljudi da mi prestavlja pravo zadovoljstvo gledati njihove radove. Želim i njima i Kukici puno uspjeha u radu.

POSJETITE AZRA`S CLAY WORLD

(0)

In Intervju
Posted

Nakon nekoliko intervjua koje smo radili sa kreativcima koji se bave izradom odjevnih predmeta i ukrasa, sada vam predstavljamo interesantan razgovor sa Anđelom Milošević iz Kotora koja se bavi izradom pinjata. Anđela je inače prva u Crnoj Gori počela sa izradom ovih nezaobilaznih rođendanskih aksesoara. U intervjuu pročitajte sve o njenim počecima, procesima izrade, motivima, gdje nalazi inspiraciju…

Otkud vi u svijetu rođendanskih zabava? Da li Vam djeca daju posebnu inspiraciju za rad, ili je možda riječ o onom „dijetetu“  koje leži u svima nama?

Diplomirala sam na Fakultetu za pomorstvo, Odsijek za menadžment. Dugi niz godina sam radila u poslovnoj asocijaciji kao menadžer lokalne kancelarije. Sasvim slučajno sam se našla ovdje gdje sam sada, u svijetu rođendanskih  i drugih zabava, igre i kreativnosti.

Jednog dana, nakon prijateljevog rođendana u lokalnoj igraonici, sin mi je došao sa molbom da mu za sledeći rođendan napravim pinjatu. Zainteresovala sam se kako se pravi pinjata i na internetu sam pronašla zaista puno informacija. Odmah sam primjetila i da je u ponudi veliki broj pinjata koje su estetski vrlo loše urađene. Osjećala sam da ja to mogu puno bolje. Iz radoznalosti da li sam u pravu ili me osjećaj vara, počela sam praviti pinjate, jednu za drugom. A onda ponovo iz radoznalosti, čisto da vidim da li se i drugima sviđaju moje pinjate, otvorila sam FB stranicu. Reakcije su bile više nego dobre, i nakon samo tri dana počele su da pristižu porudžbe. Kako sam tada bila zaposlena, iz početka je pravljenje pinjata bio samo hobi. Kasnije sam, spletom okolnosti, prestala raditi i odlučila sam da hobi pretvorim u posao. Registrovala sam se kao preduzetnica i „Pinjata“ Kotor je postao prvi registrovani mali kućni studio za izradu pinjata u Crnoj Gori.

Majka sam četvoro djece, volim djecu i zaista me inspirišu. Njihova ozarena lica i taj magični trenutak kad ugledaju pinjatu, miks oduševljenja i uzbuđena je neprocjenjiv. Ali ipak, moram reći da je za ovo što ja radim potrebno imati i to „dijete“ u sebi.  Uvijek kažem da se „igram“, i na mojoj vizitki stoji „handmade with fun“ . Tako na neki način poručujem da jako uživam u ovome što radim i to je ono što je najvažnije.

Koliko su pinjate zaista interesantne, a koliko su one danas stvar da tako kažem „standardizovanja“ rođendanskih i sličnih zabava? Ovo pitam iz prostog razloga što se danas ni jedna zabava ne može zamisliti bez pinjate, a Vaše izgledaju kao da su upravo iskočile iz crtaća i bajki što znači da im posvećujete veliku pažnju prilikom izrade. Prosto me interesuje koji Vas to razlog „tjera“ da se svakom radu posvetite u mjeri dovoljnoj da pinjata bude proizvod srca, a ne čiste finansijske dobiti?

Prije pet godina kada sam počinjala sa ovim poslom, morala sam stalno objašnjavati što je pinjata, kako se koristi u igri itd. Sada, na moju radost, svi znaju šta su pinjate. Svaka igraonica u svojoj ponudi ima i pinjatu, a i broj onih koji pokušavaju da se bave izradom pinjata raste. Neću pogriješiti ako kažem da sada u Crnoj Gori ima sigurno dvadesetak fb stranica i privatnih profila koji nude pinjate. Znači, pinjata je postala „must have“ na rođendanima. A da li je igra sa pinjatom zaista interesantna – pa naravno da jeste!!! Prisustvovala sam velikom broju žurki sa pinjatama. Ista se obično razbija pri samom kraju žurke (do tada služi kao dekoracija prostorije, slatkog stola i sl.). To je momenat kada su djeca jako uzbuđena, a odrasli se pridružuju igri i navijanju. Ako se onome ko razbija pinjatu stavi povez preko očiju i pinjata zaljulja, sve postaje još puno zabavnije i uzbudljivije. Smijeh i navijanje traju sve dok se sadržaj ne prospe, a onda slijedi jurnjava i prikupljanje blaga. Konfete i balončići su tu da malo otežaju pronalazak ostalog sadržaja. Ukoliko su djeca baš mala (do 3-4 g) ili se igra odvija u zatvorenom malom prostoru uvijek predložim da pinjata bude na povlačenje trakica. Djeca naizmjenično povlače trakice, a samo jedna trakica je „ona prava“ koja otvara dno i oslobadja sadržaj. Pinjata može i dalje služiti kao ukras jer nije razbijena. U svakom slučaju, žurka se nakon pinjate završava, a djeca idu kući punih džepova.  Ovdje moram da napomenem da se pinjate prodaju prazne, a naručilac ih puni sadržajem po želji –slatkišima, sitnim igračkicama, porukama, i sl.

 

Drago mi je da ste primjetili da su moje pinjate proizvod od srca, jer zaista i jesu. Trudim se da budu što kvalitetnije. I naravno u ovih pet godina sam dosta puta mjenjala i unaprijedjivala način izrade. Što se tiče izgleda pinjate, jako mi je bitno da su likovi prepoznatljivi, a rad pedantan. Nikada ne otaljavam posao, uvijek radim kao da za sebe radim. Cilj mi je da mušterija bude zadovoljna i kvalitetom i izgledom  i na taj način stičem stalne mušterije.

Htjela bih napomenuti da se uvijek nastojim približiti potencijalnim kupcima, omogućiti im da pinjate vide uživo. Tako sam kao izlagač već par puta učestvovala na Dječjem proljećnom vikendu u Podgorici, na sajmu ženskog preduzetništva u Budvi, novogodišnjem bazaru u Kotoru… Nerijetko sam poklanjala pinjate na dječjim manifestacijama i dr. događajima. Tokom održavanja manifestacije „Dani meksičke kulture u Crnoj Gori“, na poziv organizatora,  održala sam radionicu izrade pinjata u O.Š. „Meksiko“ u Baru.

Koji su najčešći motivi koji Vam djeca, odnosno njihovi roditelji traže? Da li su to likovi iz aktuelnih crtaća (Patrolne šape, Maša i medved, Spajdermen, Elza i Ana…), ili pak neki likovi iz bajki koje i mi pamtimo iz svog djetinjstva?

Najčešće su traženi likovi iz aktuelnih crtaća ali i iz Disney-evih klasika. Iznenađujuće je da  i kada su pinjate za razbijanje, najčešće su traženi omiljeni likovi tj. princeze i superheroji, rijetko da neko traži nekog zlikovca poput npr. Kapetana Kuke.  Veća djeca i teenageri poručuju pinjate sa slikom neke popularne grupe, pjevača, sportiste… zatim lopte, likove iz video igrica, disco kugle  i sl.

U svijetu su hit pinjate za odrasle npr. u obliku političara (Donald Trump pinjata je jako popularna u Meksiku), potom pinjate u obliku bivšeg/bivše, gender reveal pinjate, pinjate za vjenčanja, pinjate za  momačke/djevojačke večeri itd itd.

Da li su, iz Vašeg iskustva, pinjate jednako zastupljene na rođendanima dječaka i djevojčica?

Da, rekla bih da jesu.

Meni su posebno interesantne sezonske pinjate. Da li su one proizvod Vaše mašte, dio zahtjeva malih slavljenika, ili su pak mješavina Vaše i dječje mašte?

Postoje npr. pinjate sa nekom morskom temom koje su aktuelne ljeti na ljetnim rođendanskim žurkama, ili novogodišinje pinjate, uskršnje, za Halloween i sl. Sve one spadaju u sezonske pinjate. Među njima ima onih koje su isključivo plod moje mašte, dakle moj dizajn.  Isto tako ima onih koje sam radila prema nekoj slici sa interneta uz manje ili veće izmjene ili po želji naručioca. Već tradicionalno učestvujem na novogodišnjem bazaru u Kotoru nudeći novogodišnje pinjate. Za sve one koji Novu godinu čekaju kući sa djecom, pinjata je odličan izbor i zabava je zagarantovana. Uskršnje pinjate je najbolje napuniti malim čokoladnim jajima, a za Halloween bi trebalo istući vješticu.

Šta je potrebno za izradu jedne dobre pinjate? Ono što mene zapravo interesuje je odnos količine materijala, volje, ljubavi i talenta koji je potreban za izradu pinjate – šta u Vašem slučaju od navedenog najviše učestvuje tokom procesa izrade ovih popularnih rođendanskih rekvizita?

Volja je pokretačka snaga, ali treba i još ponešto. Najmanje je potrebno materijala, mada nije zanemarljivo, morate imati zalihe krep papira u raznim bojama, recikliranog papira, kartona i sl. Potrebno je vrijeme. Pinjata se ne pravi  u jedan dan, trebamo imati strpljenja da sačekamo da se sve osuši kako treba. Kao i kod svakog posla, potrebno je da volimo to što radimo, dakle ljubav. Poželjno je imati talenta. Isti puno olakšava i skraćuje cijeli proces izrade. A bez mašte se ne može.

PINJATA KOTOR SHOP

 

Možete li nam, ako to nije tajna, opisati taj proces izrade pinjate?

Svakako da nije tajna, ali obzirom da je proces kompleksan, objasniću u kratkim crtama. Cijeli proces počinje tako što se na kalupu, najčešće  balonu, lijepe slojevi novinskog papira isječenog u trake pomoću lijepka napravljenog od brašna i vode. Najčešće je potrebno staviti tri sloja, a svaki sloj se posebno suši. Ako se radi o jednostavnoj pinjati tu je modeliranje završeno. Za kompleksnije pinjate spajaju se baloni i lijepe dodaci od novina i kartona (ruke, noge, njuska, usi i sl). Kada je proces sušenja završen, balon se probije i izvadi, a zatim počinje ukrašavanje. Za taj dio potrebno je pripremiti krep papir. Izrežu se trake i nareckaju sa jedne strane. Pinjata se ukrašava od dna prema vrhu tako što se krep papir lijepi za pinjatu. Druga opcija je bojanje pinjate akrilnim bojama. Bitno je ostaviti otvor za punjenje i naravno dobro učvrstiti trake za kačenje pinjate.

Vodite li evidenciju o tome koliko ste djece do sada usrećili svojim rukotvorinama? Koliko Vas ta činjenica da ste bili dio toliko rođendanskih zabava ispunjava i čini srećnim?

Da, evidenciju o poručenim pinjatama vodim od prvog dana. Drago mi je što su moje pinjate usrećile i uljepšale veliki broj rođendana i drugih proslava. Pozitivni komentari i slike sa pinjata žurki koje mi nakon slavlja šalju mušterije zaista me čine srećnom.

Za kraj ostavljamo prostor za Vašu poruku kreativcima, pratiocima i članovima Kukice.

Nema ljepšeg posla od stvaranja nečeg novog . Zadovoljstvo dok gledamo naših ruku djelo je zaista divan osjećaj. Ali, kao i svaki drugi posao i posao kreativca zahtjeva posvećenost, kontinuitet i disciplinu. Da pojasnim,posvećenost znači da volimo to što radimo i da radimo  sa srcem. Kontinuitet znači raditi svaki dan, bez obzira ima li ili nema porudžbi, vrijeme koje imamo treba posvetiti novim idejama i novim kreacijama, kupac dodje prije ili kasnije. Konačno, disciplina je neophodna jer nije lako sam sebi biti šef. Napravite balans izmedju posla i porodice, odredite vrijeme idealno za rad, napravite raspored i pridržavajte ga se.

Dragi kreativci i članovi Kukice, želim vam sretan rad i uspješnu prodaju!

Dragi pratioci Kukice, posjećujte nas često , uživajte u rukotvorinama i preporučite nas drugima. Jedan “like” za vas je sekund, a nama znači jako puno!

(0)