Louis Boria, iz Brooklyn Boy Knits, trenutno je najpoznatiji rukotvorac na svijetu. Ovaj mladi Njujorčanin bavi se pletenjem i živi je dokaz da pletenje nije biznis isključivo za dame, bake, tetke i strine, kao i da je riječ o poslu koji može biti jednako interesantan i unosan. Nakon što se na internetu našla fotografija i snimak Louisa kako u njujorškom metrou na putu ka poslu plete, život ovog mladića se promijenio iz korijena. Video Louisa dok plete je u samo par dana na Facebook-u pogledalo nekoliko desetina miliona ljudi, a upravo sa njim Kukica je napravila intervju, i tako nastavila svoj odlučan korak ka ostvarivanju svog cilja – očuvanja starih zanata.

 

Izvor. Youtube 60seconds docs

Da je Kukica ozbiljan i respektabilan sajt dokazuje upravo i ovaj intervju na koji je Luis bez dvoumljenja pristao, a kako je tekao razgovor sa njim, možete pročitati u nastavku članka.

Luise, prije svega, želimo da ti se zahvalimo na tome što si se odazvao našem pozivu za intervju. Na početku bi željeli da upoznamo naše čitaoce i kreativce sa Balkana sa tvojim samim počecima. Ukoliko smo dobro razumjeli, tvoja priča počinje snom, tačnije buđenjem – možeš li nas na samom početku upoznati sa detaljima te priče.

Da, do prije 10 godina se nisam bavio pletenjem, nikad nisam držao igle za pletenje – posao mi je bio u bolnici – da tako kažemo, standardni posao od 9 do 5. Međutim, jednog jutra sam se probudio i ugledao svoje ruke kako pletu, kako ponavljaju neke obrazce i sve mi je to nekako bilo „bajkovito čudno“. Buđenjem me obuzeo osjećaj kao da sam oduvijek znao da pletem i tog dana sam posjetio lokalnu prodavnicu za rukotvorce, kupio knjigu o pletenju, igle i predivo. NIsam imao pojma šta imam ispred sebe. Čudni obrazci, šare – ništa mi nije bilo jasno. Listao sam knjigu, pokušavao nešto da uradim i počeo pratiti YouTube kanale. Tako je počeo proces učenja i moram reći da sam bio vrlo uporan – a o tome najbolje svjedoče hiljade sati vježbanja. Na samom početku moje kreacije sam nosio upravo ja, ali sam pleo i za prijatelje, dok sam neke kreacije poklanjao.

Znači kao i većina, i ti si počeo pletući za prijatelje i da bi napravio jedinstveni ručno rađeni poklon. Reci nam kada je došlo vrijeme da radiš po narudžbi, odnosno kada si počeo da zarađuješ od svog umijeća?

Kao što rekoh, na početku sam pleo isključivo za prijatelje, ali u jednom trenutku se ljudima svidjelo to što radim i porudžbe su počele da stižu jedna za drugom. Polako ali si gurno, biznis je počeo da se razvija.

Dakle, na početku si se oslanjao na „od usta do usta“ marketing?

Da, moglo bi se tako reći – prijatelji mojih prijatelja su počeli da poručuju da im izradim neki pleteni predmet i tako se cijela stvar počela širiti. Ja sam i dalje radio u bolnici, ali sam se već tada ozbiljno počeo baviti i pletenjem.

Kako si uspijevao sve da potižeš? Nije lako raditi osmočasovni dnevni posao i uz to se baviti rukotvorenjem.

Da, na početku sam uspijevao da postižem oboje. Radio sam u bolnici i uvijek na putu do kuće u metrou sam pleo. Na početku sam imao problema da se oslobodim jer kao što znaš danas se pletenje povezuje sa damama, bakama i slično. Jako je neobično vidjeti muškarca koji plete. Ali sam onda shvatio – kao i sve u životu, moraš prihvatiti ono što voliš, ono što te ispunjava bez obzira šta okolina misli o tome. Jedino prateći svoje snove i vjerujući u njih možeš se osjetiti slobodno i živjeti punim plućima.

Da li ćemo pogriješiti ako kažemo da je kod tebe zapravo riječ o duhovnom iskustvu koje ti je pomoglo da  svoj razvoj i rast napraviš upravo na polju duhovnosti?

Odlično rečeno. Prateći ono što te ispunjava, radeći ono što ti pruža radost, a pritom i usrećuje ljude ne možeš, a da ne osjetiš duhovni rast. Ovo ne važi samo za pletenje. Uvijek treba pratiti svoju dušu, ono što ti ona govori i kuda te vodi. Ne smije se zaboraviti putovanje! Često se ljudi previše koncentrišu na dostizanje cilja pri tom zaboravljajući da je putovanje do cilja ono što je važno. Ono što nam se dešava dok idemo ka cilju, sve stvari – i lijepe i ružne. Sve one su dio tog putovanja i sve one čine ono od čega smo mi „satkani“. Moramo znati da su one tu kako bi iz njih nešto naučili, jer ako to ne uspijemo, ako to ne uradimo, naše putovanje je promašeno. Na kraju, kada izvučemo sve zaključke, ipak je najvažnije da ostanemo doslijedni sebi i pamtimo ko smo i odakle smo.

Da, slažemo se da je upravo to pravac razvoja koji treba pratiti – bez obzira da li se bavimo pletenjem ili nečim drugim. Ali da nastavimo priču o rastu i iz drugog pravca. Kazao si na početku kako si učio iz knjiga i prateći YouTube kanale. YouTube je zaista velika zajednica kreativnih ljudi koji nesebično dijele svoja znanja sa onima koji žele naučiti. Koliko je za tebe važna zajednica i ono što ona pruža?

Zajednica je ključna. Moramo znati da postoje ljudi koji žele da podijele znanja, a jako je važno da mi ta znanja kasnije prenesemo dalje. Zato su zajednice od vitalnog značaja za individualni, ali i upravo zajednički rast – bez dobre zajednice nema prenošenja znanja, čuvanja tradicije i unapređenja iste. Ono što dobijete vi ste na neki način dužni da vratite i to upravo tako što ćete nekome omogućiti da nauči nove stvari. Život je takav – pozitivno se uvijek kao takvo i vrati.

Radio si u bolnici i pomogao si ljudima da ozdrave, da se lijepo osjećaju – možemo reći da se sve dobro što si radio se i vratilo. Ali tu ne staješ, pročitali smo da će jedna škola tvoj program pletenja uključiti u kurikulium? Koliko je to značajno za tebe, ali  za sam zanat petenja uopšte?

Da, nakon viralne slike i videa kontaktirala me je uprava lokalne osnovne škole sa željom da uspostavimo saradnju. Tada se izrodila ideja o pokretanju projekta tako da  sada kreće pilot program. Ono čemu se mi nadamo i što je cilj ovog projekta jeste da nakon prve godine dobijemo rezultate koji će biti primjer za ostale škole, te da će one taj primjer i pratiti odnosno uspostaviti pletenje u dio svog edukativnog programa.

Znamo koliko su današnje i nove generacije vezane za tehnologiju, mobilne telefone, internet i koliko zapravo to šteti njihovom zdravlju. Mi na ovaj način želimo da uključimo djecu kako bi ona uvidjela da se mogu lijepo zabaviti i kreirajući. Znamo koliko je fina motorika važna kod djece i ovo će umnogome doprinijeti njihovom rastu i razvoju. U program uvodimo i dječake i djevojčice jer prije svega želimo želimo razbiti predrasude da su određene vrste ručnog rada vezane isključivo za ženski rod. Znamo da su u davna vremena mornari pleli i heklali sve ono što im je bilo potrebno i nužno. Danas su društvene konstrukcije dovele do toga da recimo pletenje vežemo isključivo za žene, bake i sl.

 

Na žalost, moramo se složiti sa tobom jer je danas izuzetno rijetko vidjeti muškarca kako plete. Ti pleteš već dugi niz godina, ali ovaj skorašnji događaj sa viralnom fotografijom i videom je, slobodno možemo slobodni reći, sve podigao na neki viši nivo. Ova fotogrtafija je promijenila sve. Možeš li nam ispričati o tom iskustvu i povezati ga sa snagom interneta?

Jedan dan sam se vraćao sa posla i kao i svaki put pleo sam u vozu na povratku kući. Nisam ni slutio da preko puta mene sjedi zvijezda američkog Idola i da me fotografisala. Došao sam kući umoran od dana i prespavao noć. Prva stvar koja me sjutra probudila su poruke u inboxu od drugara koji govore: Heeeej, preplavio si Facebook! – Ništa mi nije bilo jasno 🙂 Vidio sam potom da me Frenči Dejvis fotografisala i podijelila fotografiju mene iz voza kako pletem. Javio sam se u komentaru  da joj se zahvalim i ona se oduševila što sam joj se javio. Bilo joj je jako drago i bila je oduševljena činjenicom da ja zapravo samo pratim svoj san. Potom su sa mnom uradili intervju iz 60 Second Docs koji je pregledan više od 31 milion puta. Ovo samo po sebi pokazuje snagu interneta. Danas si poznat u određenim krugovima, ali već sjutra milioni čuju za tebe. Prvi put za deset godina imam porudžbe na čekanju 🙂 Brzo pletem, ali ipak govorim mušterijama da mi dozvole tri do četiri nedelje za dostavu.

Danas sigurno imaš mnogo više posla s obzirom da ogroman broj ljudi naručuje tvoje radove – da li uspijevaš sve da postigneš i koji je ključ tog uspjeha?

Uključio sam još kreativaca koji mi pomažu kako bismo sve postigli. Sad polako prolazi hladna sezona kod nas, ali u određenim djelovima svijeta sad kreću hladniji dani. S toga sam sada skoncetrisan na ljude iz Australije i iz tog kraja svijeta.

Jako nam je drago što smo uspjeli da se povežemo sa tobom, što si odvojio vremena za nas i za našu zajednicu. Da li za kraj možeš poslati poruku našim kreativcima?

Ostanite vjerni sebi, svom snu, ne zaboravite da je ovo sve jedno lijepo putovanje na kojem učimo i napredujemo. Pomažite jedni drugima! Želim sav uspjeh ekipi koja radi na širenju Vaše zajednice i nadam se da ćemo ostati u kontaktu.

Brooklyn Boy Knits: Website, Facebook stranica, Instagram

(Autorska prava na ovaj Intervju su zadržana. Kopiranje teksta ili njegovih djelova su strogo zabranjena. Fotografije korištene u intervjuu su preuzete sa Facebook profila Louis Borie, stranice Brooklyn Boy Knits, Leographic Photography)