Intervju – Azra Jusufbegović, Azra´s Clay World: U radu sa glinom samo mašta je granica
Ukoliko vas zanima kako izgleda rad sa polimernom glinom, koji su materijali potrebni i koji su procesi rada intervju sa Azrom Jusufbegović, tuzlanskom kreatorkom i rukotvorcem odličan je način da se uputite u tajne ovog umjetničkog zanata. Osim toga, u našem razgovoru sa Azrom, koji vam ovdje predstavljamo, saznajte nešto više o njenim perlicama, narukvicama, privjescima, ogrlicama, broševima i ostalim ukrasima koje izrađuje od polimerne gline. Pročitajte i gdje nalazi inspiraciju, kako ona vidi Kukicu i njene prednosti u odnosu na Etsy, kao i Azrine savjete za one koji se bave zanatom i izradom umjetnina.
Koje materijale obično koristite pri izradi svojih rukotvorina?
Za izradu svojih figurica, narukvica, ogrlica, slika koristim uglavnom polimernu glinu, a u zavisnosti od toga šta trenutno radim dodajem metalne elemente kao štu su razne kopče, alkice, lančići, perlice… pa čak i neku interesantnu dugmad, ili bilo šta što mi u tom momentu padne na pamet da bi moglo dati neki fini efekat. Kada se radi sa glinom mašti nema kraja.
Svaki predmet i prije i poslije pečenja se može još doraditi akrilnim bojama, raznim zlatnim, srebrenim ili pastama u boji. Pa se čak mogu koristit i sjenila za oči za postizanje nekih efekata. A od alta za rad, pored standardnih, tj. karakterističnih za rad sa glinom kao što su pasta mašina, valjci, extruder, specijalni noževi-skalpeli…. mogu poslužiti i neke stvari iz domačinsta: čačkalice, razni poklopčići od kutijica, rende za utiskivanje reljefa…. Moj radni prostor je kutak u dnevnoj sobi u kojem su kutije u koje skupljam sve na šta naiđem, nikad se ne zna šta mi može zatrebati.
Koliko su ti materijali teški za rad? Pretpostavljamo da je potrebno vremena, vještine i talenta za izradu jednog komada nakita. Kako ste otkrili da nosite u sebi kreatora-umjetnika?
Stvarno je potrebno dosta vremena da se izrade, recimo perle za neku ogrlicu. Pogotovo ako nisu jednobojne već želim da na njima bude i neki dezen. Prvi korak je da polimernu glinu dobro „pripremim“ za izradu, a to znači gnječiti je dok ne omekša da se rukom i drugim alatima može fino oblikovati. I to važi za svaku boju koju koristim. Ako pravim neki uzorak od recimo četiri boje, to znači da moram četiri komada gline dobro izgnječiti i pripremiti, jer glina ako nije dobro pripremljena nakon pečenja ne dobiva željenu čvrstoću i može doći do pucanja.
Kombinovanjem tako pripremljene gline raznih boja izradim „štap“ od gline sa željenim dezenom koji onda režem specijalnim noževima (tanki kao skalpel) i stavljam na prethodno pripremnjene kuglice od gline i valjanjem između dlanova ti motivi se stope sa kuglicom i tako nastane samo jedna „perla“. A kada pravite ogrlicu treba vam malo više od jedne perle. Tako da za to stvarno treba vremena.
Ali polimerna glina je tako divan medij za rad. Kada jednom napravite taj „štap“ sa uzorkom možeta ga valjanjem na podlozi produžiti i time se uzorak smanjuje, ali izgled uzorka ostaje nepromijenjen. Dobijete isti cvijet npr., samo malo ili mnogo manji, zavisi koliko tanjite štap. Najtužnije mi je što, kada neko vidi završenu ogrlicu, pita kako sam uspjela nacrtati na svakoj perli isti cvijet, a iza njega leži toliki trud 🙂 . A ovo je samo jedna od tehnika koja se koristi u radu sa glinom. Ona stvarno pruža bezgranične mogućnosti, pa je u radu sa glinom samo mašta granica. Obzirom da radim u firmi, ovim se mogu baviti samo u svom slobodnom vremenu, što mi je jako žao.
štap sa cvjetnim uzorkom
Kako sam otkrila da u sebi nosim kreatora umjetnika? Nemam pojma. Još od malih nogu sam volila crtkarati. Ulaskom Barbika u moj život počela sam i sa šivanjem i pletenjem odjeće za Barbike, a onda i sa crtanjem modela. Maštala sam da postanem modni kreator, ali znate kako je bilo u ono doba (1970.-tih), kaže mama „u umjetnosti nema hljeba“ i ja odoh studirati ekonomiju. Što mi i nije žao. Volim svoj posao, a i talenat je poprilično skroman, pa kao umjetnik baš i ne bih daleko dogurala, ali je sasvim dovoljan da uživam u ovome kao hobiju.
Tako da ne bih baš to definisala kao „umjetnost“ šta sam radila, ali uvjek sam nešto pravila rukama, krpene lutke djeci (velike kao oni), ukrase za dječju sobu, šila i plela djeci i sebi, radila marame i slike na svili, a onda sam otkrila polimernu glinu i naprosto se zaljubila u nju. Čak mi dozvoljava da se vratim i svojoj prvoj ljubavi – modelima, pa su mnogi predmeti koje pravim sa likom dama.
Gdje nalazite inspiraciju? Reklo bi se da Vam je, s obzirom na oblik i boje ukrasa, priroda najveća inspiracija.
Naravno da se inspiracija uvijek može naći u prirodi, ali ideje uglavnom samo „bljesnu“ kada ugledam neku igru boja na bilo čemu. U izlogu kada ugledam neki odjevni predmet koji mi se dopada, odmah pomislim kakva ogrlica, narukvica ili broš bi se moglo uz to kombinovati. Dešavalo mi se čak i da na nekom poslovnom sastanku, grafikoni na nekoj prezentaciji mi daju inspiraciju za neki privjesak ili neku tehniku kako napraviti interesantnu, nestandardnu kopču od gline, pa umjesto da pratim izlaganje, ja okrenem drugi list i skiciram. Zabušavam na poslu ko’ školarac :).
Naravno, lagala bih kada bih rekla da mi radovi drugih nisu inspiracija. Toliko ima genijalnih umjetnika koji rade sa polimernom glinom da mogu provesti sate samo gledajući njihove radove i tutorijale. Ima toliko nevjerovatnih tehnika da gorim od želje da ih isprobam. Desi se i da počnem da radim nešto što sam prethodno skicirala, a onda kombinacije boja, način na koji se glina različitih boja pomješa, odvede me u skroz drugom pravcu i krajnji rezultat je nešto popuno različito od onoga šta sam planirala.
AZRA’S CLAY WORLD SHOP
Ko su Vaše mušterije, da li Vaše ukrase više kupuju dame, ili pak muškarci koji žele da iznenade voljenu osobu?
Moje radove uglavnom uzimaju dame. Obzirom da pored nakita volim raditi i figurice od gline, dešavalo mi se da bake naruče za svoje unuke figurice nekih likova iz crtanih filmova kao što je Spužva Bob, Mini Maus, Hallo Kitty, Pokemon i sl. Također radim po narudžbi i figurice ili broševe sa „likom“ njihovog kućnog ljubimca. Mada moram iskreno reći da do sada i nisam baš ulagala mnogo napora na polju prodaje. Nemam puno vremena da bih se tom djelu ozbiljnije posvetila. Danas na tržištu postoji ogromna ponuda bižuterije i industrijski radjenog nakita vrlo pristupačnih cijena, tako da nije ni lako probiti se sa ručnim radom koji je onome ko ga kupuje skup, a onome ko ga pravi pokrije uglavnom samo uloženi materijal.
Većinu stvari koje sam radila uglavnom sam poklanjala prijateljicama i rodbini. Naravno, bude upita i od drugih i nešto i prodam, ali kao što sam rekla, nisam ulagala puno energije u pronalaženju puta do kupaca. Koliko sam uspjela do sada vidjeti, KUKICA ulaže ogromne napore da promoviše svoje članove i da ih približi, kako jedne drugima tako i potencijalnim kupcima. Pristup koji KUKICA ima prema svojim članovima je stvarno hvale vrijedan.
Da li prodajete i van Bosne i Hercegovine?
Do sada su moji kupci samo iz Bosne i Hercegovine. Nadam se da će mi prodavnica na Kukica.com pomoći da doprem do publike i van granica BiH. Namjerno kažem „publika“, jer volim pokazati šta sam napravila i drago mi je kada vidim da se to nekome drugome i dopada, a ne samo meni 🙂 . Ako se to „dopadanje“ pretvori i u narudžbu, utoliko bolje.
Godinama imate nalog na ETSY-ju, a gotovo od početka ste i na Kukici. Možte li uporediti ove dvije platforme i navesti eventualne prednosti ili mane?
Kada sam prije par godina otvorila na FB svoju stranicu Made by A, jedan prijatelj mi je preporučio da otvorim prodavnicu na Etsy. Tada sam to učinila, ali više sa željom da vidim da li neko uopće posjećuje prodavnicu i da skupljam „lajkove“. Bilo mi je drago da neko doda neki od mojih radova u „favorite“. Ali Etsy je stvarno ogroman i nude sve i svašta po cijelom svijetu. Imaju instrumente koje možete koristiti da promovišete prodavnicu, ali mi je to sve malo prekomplikovano. Nikada nisam sigurna da mi, ako nešto slučajno „kliknem“ neće biti ispostavljen račun za to. A, kao što sam već rekla, imam malo vremena da se posvetim čitanju raznih pravila, uputstava i sl.
Kukica mi je mnogo bliža iz više razloga. Kao prvo, to je platforma koja okuplja ljude sa našeg geografskog područja, pa je i put od nas do eventualnog kupca kraći i lakši. Ono što je najvažnije je da Kukica ima direktan kontakt sa svojim članovima i kada se obratim Kukici za pomoć, obratim se nekome sa imenom i prezimenom , a ne dobijem neki generički elektronski odgovor sa obaveznom rečenicom na kraju „nadamo se da smo uspjeli odgovoriti na vaše pitanje, ako ne obratite se na ……..“ pa tako u krug. Od srca želim Kukici da napreduje i da se razvija, ali Vas molim da nikada ne izgubite taj lični pristup koji doprinosi da se osjećamo kao član kolektiva. Kombinacija platforme i FB stranice Kukica Zajednica pruža nam daleko veće mogućnosti da pokažemo šta radimo, na ćemu vam se iskreno zahvaljujem.
Na kraju ostavljamo prostor za Vašu poruku ili savjet članovima Kukice i čitaocima našeg Bloga.
Svi oni koji su postali članovi Kukice sigurno su to postali iz istih razloga kao i ja. Svi volimo ono šta radimo. A to je najvažnije. Fino je komercijalizovati rezultate svoga rada, ali važnije od toga je pronaći način da ispuniš sebe, da se izgubimo u svom svjetu heklanja, pletenja, slikanja,… Najvažnije je ne odustajati od onoga što volimo.
Danas ima toliko talentovanih i vrijednih mladih ljudi da mi prestavlja pravo zadovoljstvo gledati njihove radove. Želim i njima i Kukici puno uspjeha u radu.