Interview – Louis Boria: Just as everything else in life, one has to learn to accept the things he like
Louis Boria, from Brooklyn Boy Knits is currently the world’s most famous handicraftsman. This young New Yorker engaged in knitting is the best proof that this ancient/traditional skill is not meant just for ladies but can be interesting and lucrative as well. After a photos and video of Luis knitting in the NY metro became viral, reaching millions of views, life of this young man changed completely, and in accordance with its goal of further promotion of traditional crafts Kukica did an interview with him.
Luise, first of all, let us thank you for agreeing to give this interview.
For starters, we would like to introduce our readers and creatives from the Balkans with the very beginnings of your story. We understood that this story begins with a dream, more precisely with an awakening – could you provide us with more details on that matter.
Yes, I started knitting ten years ago, before that I never even held knitting needles – I worked at the hospital, a standard job from 9 to 5. However, one morning I woke up to saw my hands knitting the air, repeating some patterns and all of this was somehow magically unusual. I had a feeling I had possessed this skill all along and that day I went to a local handicraft shop, bought a book about knitting, needles and material. I had no clue whatsoever about any of this. Strange forms, patterns – nothing was clear to me. I was strolling through the book, trying to do something and then started following YouTube channels. So the learning process began and I must say that I was very persistent and spent thousands of hours exercising . At the very beginning I made these creations for myself, but I also made them for my friends and was giving them as a gift.
So, just like many others you started knitting for friends, so you could make unique handmade gifts. Tell us when did you start receiving orders, or when did you start making money of your skill?
As I said, at the beginning I was just doing it for friends, but at one point people started liking what I did and the first orders followed. Slowly but surely, the business started developing.
So, at first you relied on “mouth-to-mouth” marketing?
Yes, you could say that – friends of my friends started ordering various items and so the whole thing started to spread. I was working at the hospital and was seriously engaged in knitting at the same time.
How did you manage to accomplish everything? It’s not easy doing a daily job and dediced yourself to a handcraft simultaniously.
Yes, at first I managed to achieve both. I worked at the hospital and on my way home I would be knitting in the metro. At first I had the problem relaxing because, as you know, knitting today is associated with ladies and grannies and everything. It is very unusual to see the man knitting. But then I realized – just like everything else in life, you have to accept what you love, what fulfills you, no matter what your environment thinks about it. Only by following your dreams and believing in them you can feel free and fully enjoy the life.
Is it wrong to say that this is actually a spiritual experience that has helped you advance your spiritual development?
Good remark. By doing something that fulfills you and gives joy to you and other people, you simply cannot but to feel spiritual growth. This does not apply only to knitting. You should always follow your soul, what she tells to you and where it leads you. Do not forget the journey! People often concentrate too much on reaching the goal, thus disremembering that the journey toward the goal is what is important. All things happening to us on this journey, both good and bad, that’s what we are made of. We are to learn something from them, because if we don’t, the journey is wasted. Finally, when we draw all the conclusions, it is crucial to stay true to ourselves and always remember who we are and where we came from.
Yes, we agree that this is the right direction of development to follow – whether we are engaged in knitting or anything else. But let us return to the story of growth. You told us how you learned from the books and YouTube channels. YouTube is really a great community of creative people who selflessly share their knowledge with those who want to learn. How important is the community and what it provides for you?
Community is the key. There are people who are willing to share knowledge and it is very important that this knowledge be transferred later on. That is why communities are of vital importance for individual but also for collective growth – without a good community there is no transfer of knowledge, preservation of tradition, and its improvement. What you receive you are obliged to give back in some way and one of the them is by enabling someone to learn new things. That’s the way the life works – what goes around comes around.
You worked at a hospital and helped people to heal, to feel better – one could say that everything good you did has returned to you. But you do not you stop there; we learned that one school is about to include your knitting program into its curriculum. How important is it for you and for the knitting craft in general?
Yes, after the photo and video went viral I was contacted by the administration board of a local elementary school expressing desire to establish cooperation. Then the idea of launching the project came about and a pilot program is now underway. The goal of this project and my personal hope as well is that results after the first year will set an example for other schools to follow by including knitting into their educational program.
We know how modern generation is dependent on technology, mobile phones and the Internet and how detrimental is that on their health. In this way, we want to involve the children and give them the opportunity to have fun and to create. We know how fine motor skills are important for kids and this will greatly contribute to their growth and development. The program also introduces boys and girls because first of all we want to break the prejudice that certain types of fine manual work are just for female gender. We know that in ancient times the sailors knitted and crocheted all they needed themselves. Today, social constructions have led us to think knitting is meant just for women.
Unfortunately, we have to agree with you because today it’s extremely rare to see a man knitting, you’ve been doing that for many years, but this latest event with viral photography and video, raised everything to a higher level. This photograph has changed everything. Can you tell us more about this experience and relate it with the power of the internet?
One day I was travelling back home by metro and I was knitting as usual. I did not know that the star of the American Idol was sitting across taking pictures of me knitting. I came home tired after a long day and went to bed. Tomorrow in the inbox I found numerous massages from my friends saying: Heey, you overwhelmed Facebook! – Nothing was clear to me, I saw Frenchie Davis photographed me and shared the photo. I thanked her in the comment section and she was delighted by that and even more delighted when I told her i was actually just following my dream. After that I was interviewed by 60 Docs and this interview reached over 31 million of views. This in itself shows the power of the internet. One day you are known to a small group of people and the next day millions and millions hear about you. For the first time in ten years I have pending orders. I’m pretty quick; nevertheless my customers sometimes need to wait three to four weeks for delivery.
Today you certainly have a lot more work considering the number of orders you receive every day – how do you manage to accomplish it all and what is the key to this success?
I have found and included more creative people who help me achieve accomplish everything Wintertime/cold season is slowly passing here, but at the same time days are getting colder in certain parts of the world. For this reason, now I’m highly focused on Australia and people from that part of the world, as well..
Thank you for your time and for giving us the opportunity to learn more about you and your work. Do you have any message for our community and creative people from the rest of the Balkans?
Stay true to yourself, your dream; do not forget that this is all about learning and progress. Help each other! I wish you all the success in your future endeavors to improve your community and I hope we stay in touch.
Brooklyn Boy Knits: Website, Facebook Page, Instagram
(Autorska prava na ovaj Intervju su zadržana. Kopiranje teksta ili njegovih djelova su strogo zabranjena. Fotografije korištene u intervjuu su preuzete sa Facebook profila Louis Borie, stranice Brooklyn Boy Knits, Leographic Photography. English version is translated from serbian version of interview)
Intervju – Luis Boria: Kao i sve u životu, moraš prihvatiti ono što voliš
Louis Boria, iz Brooklyn Boy Knits, trenutno je najpoznatiji rukotvorac na svijetu. Ovaj mladi Njujorčanin bavi se pletenjem i živi je dokaz da pletenje nije biznis isključivo za dame, bake, tetke i strine, kao i da je riječ o poslu koji može biti jednako interesantan i unosan. Nakon što se na internetu našla fotografija i snimak Louisa kako u njujorškom metrou na putu ka poslu plete, život ovog mladića se promijenio iz korijena. Video Louisa dok plete je u samo par dana na Facebook-u pogledalo nekoliko desetina miliona ljudi, a upravo sa njim Kukica je napravila intervju, i tako nastavila svoj odlučan korak ka ostvarivanju svog cilja – očuvanja starih zanata.
Izvor. Youtube 60seconds docs
Da je Kukica ozbiljan i respektabilan sajt dokazuje upravo i ovaj intervju na koji je Luis bez dvoumljenja pristao, a kako je tekao razgovor sa njim, možete pročitati u nastavku članka.
Luise, prije svega, želimo da ti se zahvalimo na tome što si se odazvao našem pozivu za intervju. Na početku bi željeli da upoznamo naše čitaoce i kreativce sa Balkana sa tvojim samim počecima. Ukoliko smo dobro razumjeli, tvoja priča počinje snom, tačnije buđenjem – možeš li nas na samom početku upoznati sa detaljima te priče.
Da, do prije 10 godina se nisam bavio pletenjem, nikad nisam držao igle za pletenje – posao mi je bio u bolnici – da tako kažemo, standardni posao od 9 do 5. Međutim, jednog jutra sam se probudio i ugledao svoje ruke kako pletu, kako ponavljaju neke obrazce i sve mi je to nekako bilo „bajkovito čudno“. Buđenjem me obuzeo osjećaj kao da sam oduvijek znao da pletem i tog dana sam posjetio lokalnu prodavnicu za rukotvorce, kupio knjigu o pletenju, igle i predivo. NIsam imao pojma šta imam ispred sebe. Čudni obrazci, šare – ništa mi nije bilo jasno. Listao sam knjigu, pokušavao nešto da uradim i počeo pratiti YouTube kanale. Tako je počeo proces učenja i moram reći da sam bio vrlo uporan – a o tome najbolje svjedoče hiljade sati vježbanja. Na samom početku moje kreacije sam nosio upravo ja, ali sam pleo i za prijatelje, dok sam neke kreacije poklanjao.
Znači kao i većina, i ti si počeo pletući za prijatelje i da bi napravio jedinstveni ručno rađeni poklon. Reci nam kada je došlo vrijeme da radiš po narudžbi, odnosno kada si počeo da zarađuješ od svog umijeća?
Kao što rekoh, na početku sam pleo isključivo za prijatelje, ali u jednom trenutku se ljudima svidjelo to što radim i porudžbe su počele da stižu jedna za drugom. Polako ali si gurno, biznis je počeo da se razvija.
Dakle, na početku si se oslanjao na „od usta do usta“ marketing?
Da, moglo bi se tako reći – prijatelji mojih prijatelja su počeli da poručuju da im izradim neki pleteni predmet i tako se cijela stvar počela širiti. Ja sam i dalje radio u bolnici, ali sam se već tada ozbiljno počeo baviti i pletenjem.
Kako si uspijevao sve da potižeš? Nije lako raditi osmočasovni dnevni posao i uz to se baviti rukotvorenjem.
Da, na početku sam uspijevao da postižem oboje. Radio sam u bolnici i uvijek na putu do kuće u metrou sam pleo. Na početku sam imao problema da se oslobodim jer kao što znaš danas se pletenje povezuje sa damama, bakama i slično. Jako je neobično vidjeti muškarca koji plete. Ali sam onda shvatio – kao i sve u životu, moraš prihvatiti ono što voliš, ono što te ispunjava bez obzira šta okolina misli o tome. Jedino prateći svoje snove i vjerujući u njih možeš se osjetiti slobodno i živjeti punim plućima.
Da li ćemo pogriješiti ako kažemo da je kod tebe zapravo riječ o duhovnom iskustvu koje ti je pomoglo da svoj razvoj i rast napraviš upravo na polju duhovnosti?
Odlično rečeno. Prateći ono što te ispunjava, radeći ono što ti pruža radost, a pritom i usrećuje ljude ne možeš, a da ne osjetiš duhovni rast. Ovo ne važi samo za pletenje. Uvijek treba pratiti svoju dušu, ono što ti ona govori i kuda te vodi. Ne smije se zaboraviti putovanje! Često se ljudi previše koncentrišu na dostizanje cilja pri tom zaboravljajući da je putovanje do cilja ono što je važno. Ono što nam se dešava dok idemo ka cilju, sve stvari – i lijepe i ružne. Sve one su dio tog putovanja i sve one čine ono od čega smo mi „satkani“. Moramo znati da su one tu kako bi iz njih nešto naučili, jer ako to ne uspijemo, ako to ne uradimo, naše putovanje je promašeno. Na kraju, kada izvučemo sve zaključke, ipak je najvažnije da ostanemo doslijedni sebi i pamtimo ko smo i odakle smo.
Da, slažemo se da je upravo to pravac razvoja koji treba pratiti – bez obzira da li se bavimo pletenjem ili nečim drugim. Ali da nastavimo priču o rastu i iz drugog pravca. Kazao si na početku kako si učio iz knjiga i prateći YouTube kanale. YouTube je zaista velika zajednica kreativnih ljudi koji nesebično dijele svoja znanja sa onima koji žele naučiti. Koliko je za tebe važna zajednica i ono što ona pruža?
Zajednica je ključna. Moramo znati da postoje ljudi koji žele da podijele znanja, a jako je važno da mi ta znanja kasnije prenesemo dalje. Zato su zajednice od vitalnog značaja za individualni, ali i upravo zajednički rast – bez dobre zajednice nema prenošenja znanja, čuvanja tradicije i unapređenja iste. Ono što dobijete vi ste na neki način dužni da vratite i to upravo tako što ćete nekome omogućiti da nauči nove stvari. Život je takav – pozitivno se uvijek kao takvo i vrati.
Radio si u bolnici i pomogao si ljudima da ozdrave, da se lijepo osjećaju – možemo reći da se sve dobro što si radio se i vratilo. Ali tu ne staješ, pročitali smo da će jedna škola tvoj program pletenja uključiti u kurikulium? Koliko je to značajno za tebe, ali za sam zanat petenja uopšte?
Da, nakon viralne slike i videa kontaktirala me je uprava lokalne osnovne škole sa željom da uspostavimo saradnju. Tada se izrodila ideja o pokretanju projekta tako da sada kreće pilot program. Ono čemu se mi nadamo i što je cilj ovog projekta jeste da nakon prve godine dobijemo rezultate koji će biti primjer za ostale škole, te da će one taj primjer i pratiti odnosno uspostaviti pletenje u dio svog edukativnog programa.
Znamo koliko su današnje i nove generacije vezane za tehnologiju, mobilne telefone, internet i koliko zapravo to šteti njihovom zdravlju. Mi na ovaj način želimo da uključimo djecu kako bi ona uvidjela da se mogu lijepo zabaviti i kreirajući. Znamo koliko je fina motorika važna kod djece i ovo će umnogome doprinijeti njihovom rastu i razvoju. U program uvodimo i dječake i djevojčice jer prije svega želimo želimo razbiti predrasude da su određene vrste ručnog rada vezane isključivo za ženski rod. Znamo da su u davna vremena mornari pleli i heklali sve ono što im je bilo potrebno i nužno. Danas su društvene konstrukcije dovele do toga da recimo pletenje vežemo isključivo za žene, bake i sl.
Na žalost, moramo se složiti sa tobom jer je danas izuzetno rijetko vidjeti muškarca kako plete. Ti pleteš već dugi niz godina, ali ovaj skorašnji događaj sa viralnom fotografijom i videom je, slobodno možemo slobodni reći, sve podigao na neki viši nivo. Ova fotogrtafija je promijenila sve. Možeš li nam ispričati o tom iskustvu i povezati ga sa snagom interneta?
Jedan dan sam se vraćao sa posla i kao i svaki put pleo sam u vozu na povratku kući. Nisam ni slutio da preko puta mene sjedi zvijezda američkog Idola i da me fotografisala. Došao sam kući umoran od dana i prespavao noć. Prva stvar koja me sjutra probudila su poruke u inboxu od drugara koji govore: Heeeej, preplavio si Facebook! – Ništa mi nije bilo jasno 🙂 Vidio sam potom da me Frenči Dejvis fotografisala i podijelila fotografiju mene iz voza kako pletem. Javio sam se u komentaru da joj se zahvalim i ona se oduševila što sam joj se javio. Bilo joj je jako drago i bila je oduševljena činjenicom da ja zapravo samo pratim svoj san. Potom su sa mnom uradili intervju iz 60 Second Docs koji je pregledan više od 31 milion puta. Ovo samo po sebi pokazuje snagu interneta. Danas si poznat u određenim krugovima, ali već sjutra milioni čuju za tebe. Prvi put za deset godina imam porudžbe na čekanju 🙂 Brzo pletem, ali ipak govorim mušterijama da mi dozvole tri do četiri nedelje za dostavu.
Danas sigurno imaš mnogo više posla s obzirom da ogroman broj ljudi naručuje tvoje radove – da li uspijevaš sve da postigneš i koji je ključ tog uspjeha?
Uključio sam još kreativaca koji mi pomažu kako bismo sve postigli. Sad polako prolazi hladna sezona kod nas, ali u određenim djelovima svijeta sad kreću hladniji dani. S toga sam sada skoncetrisan na ljude iz Australije i iz tog kraja svijeta.
Jako nam je drago što smo uspjeli da se povežemo sa tobom, što si odvojio vremena za nas i za našu zajednicu. Da li za kraj možeš poslati poruku našim kreativcima?
Ostanite vjerni sebi, svom snu, ne zaboravite da je ovo sve jedno lijepo putovanje na kojem učimo i napredujemo. Pomažite jedni drugima! Želim sav uspjeh ekipi koja radi na širenju Vaše zajednice i nadam se da ćemo ostati u kontaktu.
Brooklyn Boy Knits: Website, Facebook stranica, Instagram
(Autorska prava na ovaj Intervju su zadržana. Kopiranje teksta ili njegovih djelova su strogo zabranjena. Fotografije korištene u intervjuu su preuzete sa Facebook profila Louis Borie, stranice Brooklyn Boy Knits, Leographic Photography)