Месец: фебруар 2018.

In Blog
Posted

Ove preporuke prediva imaju za cilj da pomognu početnicima da odaberu svoje prvo predivo koje će koristiti za kreiranje remek djela. Možete da kukičarite sa bilo kojom vrstom prediva, pa čak i sa alternativnim materijalima koji se ne proizvode od vlakana. Međutim, kao početnik, postoje neke opcije  koje će biti lakše za rad od drugih, i najbolje vam je da počnete sa onim navedenim u ovom članku.

Tip vlakna

Prva odluka koju treba da donesete je koju vrstu vlakana ćete koristiti. Postoji mnogo, mnogo različitih opcija, od životinjskih pa do biljnih vlakana. Možete koristiti sve od vune apalačke lame pa do svilenog prediva banane. Međutim, tri najčešća izbora za početnike su vuna, pamuk i akrilno predivo. Za svaku od njih postoje prednosti i slabosti, iako će svaka biti pogodna za početne kukicarenja.

Vuna

Vuna je odličan izbor za vježbanje bodova za kukičarenje. To je elastično vlakno i čini oproste greškama. Ukoliko napravite grešku, većinu vunenih prediva je lako razdvojiti i ponovo koristiti. Neki ljudi imaju alergiju na vunu, što je nešto o čemu je potrebno voditi računa, ali za većinu ljudi vunena prediva su odličan izbor.

Pamuk

Pamuk je neelastično vlakno, što ga čini nešto većim izazovom od kukičarenja sa vunom. (Isti kvalitet čini ga odličnim odabirom za određene tipove projekata). Iako neki kreativci vide pamuk nešto izazovnijim od vune, nije sve to previše drugačije, i svakako je materijal sa kojim možete pokušati kao početnik. Ako učite da kukičarite tokom ljetnjeg perioda, kada toplota čini  vunu neprijatnom za rad,  pamučna prediva su posebno sjajan izbor.

Akril

Sve u svemu, akril je popularno vlakno i ima mnogo entuzijasta koji ga koriste za kukičarenje; akril je široko dostupan, dolazi u raznim bojama i obično je jedan od pristupačnijih izbora za predivo. Akrilna prediva su prihvatljiv izbor za početnike. Jedna od ključnih stvari koje treba znati jeste da neka od najjeftinijih akrila mogu otežati kukičarenje jer se teško mogu razdvojiti. Ovo nije uobičajeno, ali se dešava, pa ako počnete da kukičarite akrilom i imate poteškoće, pokušajte da pređete na drugu marku akrilne niti ili na pamučnu ili vunu. Nemojte otežavati sebi učenje kukičarenja!

Možda se pitate kako ćete znati sa kojim vlaknima radite. Kako se navikavate na rad sa različitim tipovima prediva, često ćete moći reći samo pogledom na ili rukovanjem predivom. Međutim, prije nego što vam to postane prirodno, lako možete naći koja je vrsta vlakna u pitanju, jer je ista navedena na etiketi prediva.

Posjetite nase verifikovane Ducane i pronadjite unikatan poklon

Ukoliko ste kreativac izlazite besplatno ili pokrenite svoj Licni Ducan na Kukici

(0)

In Blog
Posted

Novi tekst na Kukici posvećen je očuvanju starih zanata. Ovo je jedan od segmenata našeg rada kojem dajemo veliki značaj i kojem smo posvećeni u najvišoj mjeri. Ove naše napore prepoznali su i u Udruženju zanatlija Novog Sada, čiji je predsjednik Sekcije za stare i umetničke zanate i domaću radinost pri Udruženju gospodin Stevan Zarin za Kukicu napisao članak koji prenosimo u cjelosti.

 

Autor: Predsednik Sekcije Starih zanata Stevan Zarin

 

Udruženje zanatlija Novog  Sada, sa tradicijom zanatstva dugom 147 godina, pored svojih osnovnih aktivnosti na pomoći i zaštiti preduzetnika i zanatlija, poslednjih 10 godina, značajnu aktivnost je posvetilo obnovi i revitalizaciji Starih zanata, kroz praktične obuke kod majstora – mentora, koji imaju Sertifikat Starog zanata, Umetničkog zanata ili Domaće radinosti.U realizaciji ovog poduhvata aktivno su uzeli učešće Nacionalna služba za zapošljavanje, Vlada APV i Grad Novi Sad.

Program obuke je zamišljen tako da NSZ izvrši anketiranje nezaposlenih lica zainteresovanih za neku od obuka, a onda se u Udruženju zanatlija na zajedničkom sastanku sa majstorima koji će vršiti obuke opredeljuju polaznici i nakon razgovora sa majstorom i potpisivanja Ugovora sa polaznicima i majstorima utvrđuje vreme polaska i vreme završetka praktičnog dela obuke koja traje kod majstora 180 časova, a teorijski deo obuke sa ispitnim delom u Udruženju još 20 časova. Nakon završetka oba dela obuke i ispitnog dela polaznicima se dodeljuje Sertifikat o završetku prvog dela obuke i upoznavanju sa osnovnim elementima zanata koji su pohađali i obučili se za izradu predmeta uz pomoć majstora! Nakon prvog dela obuke zainteresovani mogu da nastave za obukama ili pak da se zaposle kod svog majstora što je bilo slučajeva.

Ovo je dobar primer zaštite i revitalizacije Starih zanata obzirom da poslednjih 30 godina škole ne vrše upis za ovu vrstu zanimanja, a kroz obuke ćemo dobiti potencijalne nove zanatlije i promovisati ih kroz Zanatsko – Turističku ponudu Novog Sada.

Udruženje zanatlija Novog Sada , sa Sekcijom za Stare zanate, promociju ove oblasti i njenih članova predstavlja na Sajmovima i manifestacijama kako u Gradu, okruženju i inostranstvu. U desetogodišnjoj aktivnosti obučeno je 410 nezaposlenih lica u oblasti: keramičarskih proizvoda, tkanja i veza, zlatarsko – juvelirskom, predmetima od kože, predmetima od trske, predmetima od drveta, slikanja na svili i staklu, restauraciji i uramljivanju, ručnoj izradi sapuna, izradi domaćih kolača i dr.

 Mislimo da  je ovo “JEDINSTVENA šansa, a smatramo i JEDINA“ da svi zajedno i pozitivno uradimo na očuvanju unikatnih proizvoda u oblasti starih zanata, umetničkog zanatstva i domaće radinosti, kroz promociju i angažovanje zanatlija i njihovih proizvoda u turističkoj ponudi Novog Sada u pripremi za Evropski Grad kulture 2021 godine.

U prilogu Vam dostavljam fotografije sa dodele Sertifikata kao i promociju radova polaznika obuka.

(S obzirom na veliki značaj koji ovo Udruženje ima riječi gospodina Zarina imaju posebnu snagu, pa ćemo i ubuduće nastaviti sa praćenjem rada, ne samo ovog, već svih zanatskih udruženja kako bismo dali dodatni poticaj i podršku razvoju i širenju svijeti o važnosti očuvanja starih zanata i ručnog rada.)

(0)

In Intervju
Posted

Razgovarali smo sa gospođom Lidijom Marković, strastvenim putnikom i umjetnicom koja se bavi slikanjem. Putovanja su za nju nešto više od prelaska sa tačke A na tačku B i na njima pronalazi inspiraciju i nova iskustva koja prenosi na svoje slike. U inervjuu pročitajte šta gospođa Lidija misli o motivima, vjeri, tržištu umjetnina i još mnogo zanimljivih tema koje smo otvorili u razgovoru sa njom.

Lidija da krenemo odmah sa spajanjem Vaše dvije ljubavi – putovanja i umjetnost. S obzirom da ste pasionirani putnik i turista recite nam koliko to i na koji načinm utiče na Vaš rad? Da li na putovanjim pronalazite najviše inspiracije za svoje radove? Gdje još izvire Vaše nadahnuće i šta ga najviše „hrani“?

Uglavnom putujem da bih se relaksirala, iz te relaksacije spontano proiziđe i neka inspiracija. Neka mjesta, gradovi ostave na mene utisak pa poželim da taj utisak zapečatim u slici. Često su to gradovi Crne Gore, ili neki predjeli koje sam vidjela, ili bih jako željela vidjeti. U prirodi pronalazim sklad. More, planine, kamen to su neki simboli sklada, a gradovi simboli svega ljudskog. Svaki grad ima svoju priču satkanu od hiljade i hiljade ljudskih sudbina, a kada posmatrate grad iz daleka… to se ne vidi. Ali u slikarstvu…, možda ponekad može da se zamisli ili vidi i osjeti kroz boje. Zato je slika proizvod doživljaja i osjećanja.  Nadahnuće pronalazim u samom osjećanju nastalom iz neke lijepe situacije, susreta ili životnog događaja. Tada imam potrebu da radost pretvorim u sliku. Možda da joj dam oblik. Često su zato i vjerski motivi u mom slikanju.

Radite i kao pedagog? Koliko to utiče na Vaš rad?

Pedagogija je za mene vještina analogna umjetnosti.  U radu sa djecom ne postoji neka formula kako prici djetetu i raditi s njim, jer je svako dijete za sebe individa.  Uz rad sa djecom i ja se razvijam jer razvijam vještine pristupa i tumačenja onog rečenog ali i neizrečenog.  Pedagogija je, ako se upotrijebi na pravi način, zapravo sklad boja koje za proizvod imaju divnu sliku tj. kvalitetan odnos sa učenicima. Tako je i u slikanju, svaka slika je neponovljiva i zahtijeva različite pristupe jer je svako platno  individua. I za pedagogiju i slikanje mi je potreban alat, a to je ljubav, posvećenost i razumjevanje.

Koji motivi i boje su Vam najdraži? Da li boje za Vas znače nešto više od estetskog izraza, da li imaju i neko više značenje?

Uglavnom volim kada slika na kraju ima svoj pečat tj. neku svjetlost. Ne volim tamne boje i mračne motive. Volim mječavine živih jarkih i pastelnih boja. Inspirišu me vjerski motivi. Ostrog, Sv. Vasilije, Isus.  Ti motivi su bit i sušutina postojanja. Vjera, put, istina i zivot. Ta osjećanja volim prenijeti na sliku. Imam mogućnost da boje koje inače volim iskombinujem u nijanse na lesonitu i sklopim  u vizuelni užitak. To je neka duhovna hrana.

U kojoj tehnici najčešće radite i koja je od njih Vama najdraža, odnosno najbliža Vašem senzibilitetu?

Ulje na lesonitu. To najviše radim. Bude tu i ulje na platnu, akril na platnu, rad na svili posebnim bojama… Najviše volim slobodne poteze mješavine pastelnih i jarkih boja.

OBOJENI HORIZONT SHOP

Umjetnine nije lako cjenovno odrediti, ali ni prodati, pa me interesuje da li Vaši radovi probijaju svoj put na tržištu?

Prije deset godina počela sam intenzivno da slikam. Međutim, slikala sam više onako za sebe i prijatelje. Vremenom sam uspijevala bolje da se izrazim slikanjem pa su i slike bile bolje. Uspijevala sam da prodam s vremena na vrijeme.  Zavisno od perioda, nekad tri slike za mjesec dana nekada  jednu u tri mjeseca. Nekada bude na  sajmovima rukotvorina bolja prodaja. Često ljudi  imaju neke zahtjeve šta bi voljeli da im naslikam. Na primjer, simpatican je bio jedan gospodin koji je rekao da želi svojoj ženi umjesto cvijeća za godišnjicu braka pokloniti sliku Most na Tari jer njoj mnogo znači taj predio i most.  Cijena je uglavnom prilagođena našim standardima. Mada nije ni to lako odrediti naspram truda i vremena i materijala.

Recite nam i da li ste uopšte zadovoljni na koji način funkcioniše tržište umjetnina i kako Vi  pozicionirate Kukicu na tom terenu? Da li je rano govoriti o pozitivnom ili negativnom uticaju poziciniranja na Kukici?

Svakako je za pohvalu realizacija ideje Kukica. Mislim da je tako nešto baš trebalo našim prostorima. Čini mi se da se rukotvorine kod nas ne cijene dovoljno, da nemaju baš ljudi svijest o značaju rukotvorina. I da nije loše promovisati ih, a Kukica je odlična ideja za to.

Na kraju ostavljamo prostor za Vaš savjet ili poruku koju imate za ostale kreativce i posjetioce Kukice.

Prvo treba čovjek otkriti šta je ono u čemu se odmara, opušta, a da je vezano za  stvaranje, kreiranje.  Da bude uporan u tome i zanemari glas okoline da se ručni rad malo vrednuje, jer, na kraju, stvaranje je proces duhovnog zadovoljstva.  Jedan vid terapije, regeneracije. Svakako je lijepo da na Kukici vidimo toliko različitosti, a da nam je svima zajednička ljubav prema stvaranju, kreativnost, inovacija i  dobrobit.  Eto, nisam ni znala da ima baš toliko kreativaca kod nas u Crnoj Gori. Pa da dodamo tome još jedan element, a to je povezivanje medju ljudima.

Posjeti Obojeni Horizont Shop

(0)